Avoriaz je mjesto koje bi svaki ozbiljan skijaški turist trebao posjetiti. Uniformirane visoke drvene zgrade nastale 60-ih godina prošlog stoljeća na 1800 metara visine, danas su jednako svježe i spektakularne
Prije petnaestak godina, negdje potkraj studenoga, predložio sam uredniku Jutarnjeg lista jednu zimsku temu – deset najboljih europskih skijališta. Svidjela mu se ideja, pretpostavio je da će moj izbor biti objektivan, a argumentacija jasna. No, kako nije bio posebno upućen u Alpe i skijaške destinacije, pretpostavio je da će Austrija biti pobjednica, da će u prvih pet biti barem tri austrijska skijališta. Krivo je pretpostavio. Moja je lista mnogima bila iznenađujuća, na prvih pet mjesta pojavila su se francuska skijališta. Tek onda dva švicarska, a Italiji i Austriji ostale su mrvice.
Nakon što je tekst izašao bilo je telefonskih poziva i mailova, ljudi su reagirali, čudili se, a neki i čak ljutili. Jer, nema njihovih Obertauerna, Nassfelda, Kronplatza, Bad Kleinkircheima…, sve skijališta u kojima redovito ostavljaju desetke tisuća eura. U vrhu su bili Val d’Isere, Val Thorens, Les Deux Alpes, Alpe d’Huez i Chamonix. Tim redoslijedom. Tek onda švicarske perjanice St. Moritz i Zermatt…
Italiju je predstavljala predivna Cortina, koja bi čak možda i pobijedila da je kriterij bio šarm, da je ljepota krajolika bila bitniji faktor od broja staza i žičara, od visine, infrastrukture, restorana… Naposljetku, Austriju su predstavljali St. Anton i Ischgl. I čiča miča. Ipak, tad sam napravio i jednu ozbiljnu pogrešku: ignorirao sam jedno fantastično skijalište samo zato jer sam tamo proveo tek desetak sati, u sklopu jednodnevnog izleta iz Ženeve. Avoriaz je tako doživio veliku nepravdu…
NEBODERI ODJEVENI U DRVO
Les Portes du Soleil je puni naziv ovog nestvarnog prostranstva. Ok, Francuzi će reći da je to i najveće skijalište svijeta, ali od takve priče mogli bi im narasti nosevi, jer – deklariranih 600 kilometara staza ipak sadrže i dvije konekcije autobusom. Dakle, ne računa se. Također francuski Les Trois Vallees (Tri doline) ima tu kilometražu, ali bez skidanja skija, bez ulaska u autobus, sve lijepo na skijama. A je li zbog toga bolji? Ne, nije! Avoriaz je nositelj sustava des Portes du Soleil, njegovo najveće i najpoznatije središte, od njih ukupno 12. Nekad nije bilo tako: Les Gets i Morzine su već pisali povijest, spadali u neki ozbiljni europski vrh, a Avoriaz se još nije rodio. No, i Jelsa je nekad bila uzor Hvaru, danas je priča bitno drugačija…
Morzine i Les Gets i dalje zvuče, i dalje su puni dobrih hotela i skupih dućana. Ali svatko tko skijanje stavlja na prvo mjesto, ispred šetnje i šopinga, izabrat će za bazu – Avoriaz. Po čemu je dakle poseban, zašto se isplati i nama iz Hrvatske potegnuti (minimalno 12 sati vožnje) do udaljenog grozda nebodera na 1800 metara? Snježna sigurnost. Raznolikost staza. Efikasnost žičara. Spektakularna arhitektura. Vrhunska gastronomija. Skijanje i u Francuskoj i u Švicarskoj. Treba li još?
Organizacija mjesta je izvanredna. Automobila nema, samo sanjke i neka neobična vozila opremljena za grabljenje po dubokom snijegu. Jer – Avoriaz je po tome specifičan – ceste kroz mjesto su ujedno i skijaške staze. Tako doslovno možete uskijati u gotovo svaki hotel, trgovinu, bar ili restoran. Staze su žile organizma, a kroz njih non-stop kolaju skijaši, saonice, pješaci… Za to vrijeme automobili čekaju u grijanim garažama ispred ulaza u mjesto. Hoteli su većinom visoki po 10, pa čak i 15 katova, što ovako na prvu svakako ne zvuči primamljivo i simpatično te podsjeća na one minijaturne apartmane koji su obilježili nova francuska skijališta 70-ih godina prošlog stoljeća. Da, i ovdje su ti apartmani brojni, ali Avoriaz je potpuno drugačija priča jer su svi ti neboderi odjeveni u drvo, skrojeni poput najboljih sakoa.
TROJAC AUTORA OVOG ALPSKOG ČUDA
Jean Vuarnet (1933. – 2017.), olimpijski pobjednik u spustu 1960. u Squaw Valleyu u Kaliforniji, ime koje će zazvoniti i u ušima onih koji prate modu (riječ je o tvrtki koja proizvodi skupocjene sunčane naočale), jedan je od trojice autora ovog alpskog čuda. Drugi je Gerard Bremond (1937.) koji je nekako najzaslužniji da se dobar glas daleko pročuo, pa ga za ovu priliku nazovimo velikim glasnogovornikom Avoriaza (Bremond je inače i osnivač čuvenog lanca apartmanskih hotela Pierre & Vacances). Treći zaslužnik je čovjek čije su reference najozbiljnije. Riječ je o arhitektu Jacquesu Labrou (1935. – 2024.) koji je jednom rječju bio – genij.
U početku je Avoriaz doista bio zamišljen kao košnica. Velik broj manjih apartmana, svima dostupnih, bazično opremljenih. Ali vremena su se počela mijenjati, skijanje i konzumenti te skupe rekreacije žele luksuz. A jedan jedini hotel – Des Dromonts – bio je premalo. Mic po mic, Avoriaz je danas jednako zanimljiv i skandinavskim ili britanskim tinejdžerima željnim partijanja do jutarnjih sati, ali i vlasnicima debelih bankovnih računa koji saonicama s konjskim zapregama dolaze po jastoge, bifteke i boce šampanjca, Uglavnom, u Avoriazu pronalaze sve ono po što su stigli.
„Saint Tropez de Neige”. Snježni Saint Tropez. Tako su mu tepali u startu. Ali, pitanje je postoji li odveć poveznica s luksuznim ljetovalištem na Azurnoj obali. Avoriaz je ipak dostupan više ili manje svima, jer ima apartmane i za 100 eura dnevno, jer posjeduje odlično opskrbljene „špeceraje” s cijenama nimalo višim od zagrebačkih. Da nije skijaških žičara (iako, zanimljivo, cijene ski karti nisu baš ništa skuplje nego u prosječnim skijalištima po Austriji ili Italiji), u Avoriazu bi se moglo živjeti sličnim financijskim tempom kao i u Hrvatskoj. A kakvo je skijanje, zapitat će svaki ozbiljniji zimski posjetitelj? Odgovor je jednostavan i lak: skija se apsolutno fenomenalno!
SKIJANJE U FRANCUSKOJ I ŠVICARSKOJ
Avoriaz je samo jedan od 12 mjesta koja čine čuveni Les Portes du Soleil, na najvećoj nadmorskoj visini (1800), ali bi pogrešno bilo zaključiti da je ovaj skijaški sustav posebno visok. Naprotiv, u usporedbi s Les Deux Alpesom, Val Thorenom, Val d’Isereom ili s Alpe d’Huezom, Avoriaz je patuljak.
Najviša točka skijališta je tek nešto više od 2450 metara, znači punih 1000 metara ispod spomenutih divova. Istina, Avoriaz odnosno Les Portes du Soleil starta na 1050 metara, pa bi se dalo zaključiti da ima 1400 metara visinske razlike. Ali ipak to nije tako budući da ne postoji staza koja počinje na 2450 metara i završava na 1050. Najveća, najozbiljnija visinska razlika koju možete odraditi jednim zahtjevnim spustom jest tisuću metara. Nije malo, ali nije niti posebno raskošno.
Ali ono što je najbolje u cijeloj priči je činjenica da vam to u Avoriazu uopće ne smeta. Ima izvanrednih, strmih staza s grbama, hupserima, ima „popeglanih“, crvenih i crnih dovoljno da kad ih sve obiđete zaboravite na one prve, pa ih možete ispočetka „upoznavati“. Jasno, ima i plavih, nježnih, za one manje vješte. Skija se i u Francuskoj i u Švicarskoj. Zgodno je što u jednom restoranu, koji se nalazi s ove strane granice, trošite eure, a samo 10 metara dalje, trebaju vam franci. Sve to čini nepobjedivim šarm Avoriaza, najljepšeg skijališta svijeta. I svakako jednog od najboljih.
Piše: Dan Figenwald
Fotografije: Loïc Bouchet, Oreli. b, Keno Derleyn
